19th Ave New York, NY 95822, USA

Mali krug velikih ljudi

malikrug3

Piše: Marijana Crnoja

Hej, bok!…. Da, tebi, zašto si zbunjen? Gdje gledaš, tu sam, vrati pogled… E tako, sad možemo početi. Bok! Drago mi je da si došao, dugo ovdje nisam imao nekoga za razgovor postajalo je baš depresivno, mislio sam da ću zauvijek pričati sam sa sobom… No, vidi me, nepristojan sam, da se predstavim, ja sam Pisac, a ti?… Čitatelj? Hmm, smiješno, ime, ali dobro lako je pamtljivo. Lijepo je upoznati te Čitaoče. Ne znam koliko ćeš dugo ostati, nadam se do kraja, ali koliko god dugo budeš dopustio da naše druženje traje potruditi ću se da nam bude zabavno i zanimljivo, nekako vjerujem da će ovaj naš odnos Pisac-Čitatelj biti lijepo iskustvo za oboje… Nego, ako želiš slušati, ja ti želim ispričati nešto. Bit ću iskren s tobom, kada sam razmišljao odakle da krenem, mislio sam možda da početak bude ovo ludo „novo normalno“, možda od neke ozbiljne točke u vremenu, a možda nešto smiješno, i onda me je „udarila“ Massimova pjesma „Mali krug velikih ljudi“ za koju sam siguran da si ju čuo. I ne brini neću ti sada pričati o njegovim glazbenim sposobnostima ili samoj pjesmi, ono što je meni upalilo lampicu u glavi je naslov „Mali krug velikih ljudi“ i pomislio sam wau super način za započeti razgovor. I znaš navelo me je na razmišljanje. Tko su ljudi s kojima sam svaki dan? Mogu li ja biti zapravo ja s njima? Imam li uopće mali krug velikih ljudi, i ako imam kako znam da je to stvarno tako, a ako nemam, zašto ne? Puno je tu pitanja, i da bi uopće došao do odgovora morao sam dugo gledati u plavu zavjesu na svom prozoru… i još uvijek ništa.

Srećom ubrzo sam se sjetio dvije situacije u kojima sam se našao kada sam jasno mogao znati ovo je moj mali krug velikih ljudi. I prije nego ti ispričam o kakvim situacijama se radilo, želim ti reći da veliki ljudi u život ulaze u različitim razdobljima i u različitim ulogama, to može biti tvoja mama, tata,baka, brat, šef na poslu, kolega s faksa, volonterka koju si nekada upoznao ili bilo tko drugi. Ono što je bitno je da su ti ljudi tu za tebe kada ih trebaš, da žele čuti s čime se nosiš u životu i da imaš njihovu apsolutnu podršku. Znam da je to meni bilo bitno kada mi je jedan dan u srednjoj bilo jako loše i moja najbolja prijateljica iz razreda je došla do mene, pitala kako sam, pokazala brigu, ali kada je zazvonilo za sat ona se povukla i otišla, druga prijateljica je ostala sa mnom i nije otišla dok mama nije došla po mene i dok se nije pobrinula da sam na sigurnom. Bilo mi je bitno i kada sam prolazio kroz tešku situaciju prije par tjedana i bio tužan, mislio da je sve moja krivnja i da sam možda krivo procijenio stvari, krivo reagirao, možda nisam bio u pravu, prijateljice su mi govorile da sam dobro postupio, ali ja nisam vidio smisao. I tada sam, dragi Čitaoče, mislio da sam skroz sam i da me nitko ne razumije dok mi se prijatelj s kojim se nisam dugo čuo nije javio da provjeri kako sam i što se događa, nazvao me tu večer, dugo smo pričali, tješio me je, nasmijavao i pomogao da vidim stvari na realan način… Tada sam shvatio, oni su dio mog malog kruga velikih ljudi. I ne znam za tvoj, ali moj krug zaista je mal, sastoji se od možda 5-7 osoba, ali meni je to sasvim dovoljno, jer nije bitno imati 5,000 followera na instagramu, 345 prijatelja na facebook-u, pun inbox na whatsapp-u ili 150 vatrica na snepu, bitno je imati prave ljude,velike ljude, u velikim trenutcima života.

Ono što ti želim reći je da je bitno tko su ljudi koji nas, tebe i mene, okružuju, bitno je da možemo biti svoji s njima i da znamo da su uvijek tu za skakanje od smijeha ili za plakanje, tu su, pomoći će… I vjeruj mi i ja se ponekad uhvatim kako brinem jesu li ljudi u mom krugu zaista dobri, jesam li se prevario, hoće li oni zaista ostati tu?? Ali istina je da veliki ljudi uvijek ostaju jer nisu tu iz koristi, izabrali su ostati i ne postoji ništa što možeš učiniti da bi ih otjerao od sebe, već su te vidjeli u najboljim i najgorim izdanjima i vjeruj mi kad ti kažem vole te baš takvog kakav jesi. Zato bih volio kada bi ti, dragi moj Čitaoče, promislio tko su ljudi u tvome krugu? Nemoj me krivo shvatiti, ne pokušavam ti reći da tvoji prijatelji nisu dobri ili da se družiš s krivim ljudima. Bit ću ti iskren i reći da ne spadaju ni svi moju prijatelji u taj mali krug, ali volim ih i rado ću otići na kavu ili u šetnju ili na izlet s njima, ali znam da kad dođu veliki trenutci neću moći obratiti se svakome od njih i to je u redu. Jer kao što ja imam svoj, tako i  svatko od njih ima svoj mali krug kojeg ja možda nisam dio i, i to je u redu. Svatko od nas je drugačiji i traži nešto drugačije u ljudima koje želimo u našem malom krugu, ali bitno je u tom svom traženju i razmišljanju ne izgubiti sebe. Bez obzira bio to samo naš mali krug i „naš privatni svemir“ ili cijela gomila prijatelja s kojima je zabavno, bitno je da su to ljudi koji izvlače ono dobro iz nas, s kojima je lijepo, s kojima nećemo upadati u nevolje, koji će nam pomoći sa zadaćom ili nas odgovoriti od neke gluposti koju želimo napraviti jer su nas roditelji naljutili, koji žele ono što je dobro za nas,a ne samo za njih. I ako još uvijek čitaš ovo, prvo hvala ti, drago mi je da sam te zainteresirao, a drugo ako nemaš svoj mali krug velikih ljudi ili imaš jednu osobu ili još nisi došao do točke u kojoj se možeš opustiti i vjerovati ljudima i to je u redu, svatko ima svoj put, svoj cilj i svoj tempo kojim ide do tog cilja, zato ne brini idi svojim tempom i sve će doći s vremenom. Ne dopusti da pritisak okoline ili bilo tko drugi utječe na tvoj tempo, tvoje mišljenje ili tvoj mali krug, ako ne znaš sam uvijek postoje ljudi koji će ti rado pomoći i dati savjet.

Zato ako nisi siguran, pitaj, ako ne znaš ne idi glavom kroz zid i ako ti tvoj krug donosi više problema nego sreće možda je vrijeme da promisliš o ljudima koji su u tom krugu i vidiš isplati li se biti u kazni i upadati u nevolje zbog ljudi koji neće uvijek biti tu za tebe. Iskreno, i ja sam morao napraviti istu stvar, naći svoj tempo, potražiti savjet, povući granice i organizirati taj ludi, neorganizirani, veliki krug u jedan mnogo bolji, ljepši i puno manji krug. I isto tako kako sam našao svoj tempo u životu tako sam istim tim tempom polako došao i do kraja ove prve početne točke našeg razgovora. Znam, znam, tužno, katastrofa, već kraj a tek smo počeli, užas… No, ne brini, pričat ćemo opet uskoro, tada ću ti nastaviti dalje priču o tome što mi je još palo na pamet dok sam gledao u plavu zavjesu na svome prozoru i koji su još ljudi u mome malom krugu, a do tada promisli o ovome što sam ti rekao i zapamti, ljudi dođu i prođu, ali samo veliki ostaju i zalijepe se za tebe, dijele sreću, tugu, uzbuđenja i nikada ne odlaze.