Podjela aktivnosti u kućanstvu

Piše: Karla Ižaković

Obavljanje kućanskih poslova i sudjelovanje u održavanju kućanstva kod djeteta može pobuditi veći osjećaj ravnopravnosti, autonomije, odgovornosti te vještina organizacije. Međutim, iznimno je važno da poslovi u kojima dijete sudjeluje budu primjereni djetetovoj dobi, kako zbog vjerojatnosti uspjeha tako i zbog pozitivnih ishoda na dječji razvoj.

DJECA U DOBI OD 2 DO 3 GODINE STAROSTI

U ovoj dobi djeca većinski oponašaju roditelje. Stoga je najkorisnije dati im zadatke poput pospremanja vlastitih igrački, vraćanje knjiga na policu, odlaganje prljavog rublja ili posuđa nakon jela te pomoć pri hranjenju ljubimca.

DJECA U DOBI OD 4 DO 5 GODINA STAROSTI

U ovoj dobi često se smatraju ‘velikima’ i vole biti od koristi, a već mogu obavljati i kompleksnije zadatke. Na primjer, postavljanje stola, brisanje prašine, zalijevanje biljaka, samostalno oblačenje i slaganje odjeće, raspoređivanje namirnica, spremanje torbe za vrtić, spremanje vlastitog kreveta.

DJECA U DOBI OD 6 DO 8 GODINA STAROSTI

Djeca u ovoj dobi već kreću u školu i mogu se smatrati samostalnima u određenoj mjeri. Međutim, kućanski poslovi u odnosu na školu mogu im postajati odbojnijima zbog čega je dobro uvoditi nagrade i pohvale za obavljen posao. Neki od poslova koje dijete može obavljati u ovoj dobi jest postavljanje stola, pospremanje vlastite sobe, usisavanje, slaganje rublja, iznošenje smeća, pomoć pri pranju automobila, pomoć pri kuhanju ili spremanju hrane te brisanje podova.

DJECA U DOBI OD 9 DO 11 GODINA STAROSTI

Moglo bi se reći da većini djece kućanski poslovi više nisu zabavni. Mogu ih obavljati iz navike, ali rijetko iz užitka. Svakako bi bilo korisno držati se nagrada više, ako ne i umjesto, kazni. Sada su sposobni za obavljanje gotovo svih kućanskih poslova, poput mijenjanja posteljine, čišćenja kupaonice ili kuhinje, oprati posuđe, prošetati psa, pokositi travnjak, kuhati ili spremati jednostavnija jela uz nadzor itd.

DIJETE U PUBERTETU

Iako sada svakako ima sve sposobnosti, vjerojatnost je da uopće nema želje sudjelovati u kućanskim poslovima. Što onda? Neki od mogućih rješenja su prilagodba da dijete obavlja one poslove koji su mu najmanje odbojni i da postoji jasan dogovor oko podjele zaduženja, posebice ukoliko ima braće i sestara. Međutim, ne smije se izostaviti količina obaveza koje dijete ima prema školi i vlastitim interesima.

Ključ uspjeha je pretvoriti kućanske poslove u igru. Adekvatno nagraditi dijete i objasniti mu važnost sudjelovanja te razvijanja vještina. Također, izbjegavati stav „Ja ću kao roditelj to brže i bolje!“ te „Nek dijete samo uživa..“ budući da to može negativno utjecati na razvoj djeteta kao i razvoj osjećaja samopouzdanja te odgovornosti prema sebi i drugima.