19th Ave New York, NY 95822, USA

Batina je izašla iz raja? Tjelesno kažnjavanje – štetnosti i posljedice

batina

Piše: Karla Ižaković

Vjerujem da ste barem jednom u životu čuli starije kako kažu „Batina je iz raja izašla!“. No, je li to istina? Devedestih godina fizičko kažnjavanje bilo je zabranjeno u 3-5 država, a 2012. u tek 31 zemlji svijeta.

Devedesetih godina prošlog stoljeća kreće val istraživanja utjecaja batina, odnosno fizičkog kažnjavanja djece, na njihov razvoj u odrasloj dobi. Veliki naglasak stavlja se na štetnost i negativne posljedice fizičkog kažnjavanja.

Tek do nedavno, fizičko kažnjavanje smatralo se opravdanom mjerom reguliranja dječjeg ponašanja na globalnoj razini. Takvo mišljenje počelo se mijenjati kako su istražitelji počeli ukazivati na negativne posljedice istog kao i mogućnost pretvaranja kažnjavanja u zlostavljanje. Ljudi uče po modelu, posebice djeca. Promatraju druge značajne odrasle osobe u svom životu te kopiraju njihova ponašanja. Stoga ne iznenađuje kako jednom žrtva fizičkog kažnjavanja može postati upravo onaj koji ispoljava fizičku agresiju prema drugima. Poticanje daljnje agresivnosti glavna je posljedica fizičkog kažnjavanja u djetinjstvu.

Istraživanja su pokazala kako je fizičko kažnjavanje povezano s višim razinama agresivnosti prema roditeljima, braći i sestrama, vršnjacima te vlastitim supružnicima kasnije u životu. Prema jednom istraživanju, dječaci koji su bili izloženi nasilnom videu u trajanju od jedne minute u kasnijoj su igri iskazali agresivna ponašanja, i to puno više od dječaka koji su bili izloženi nenasilnom videu. Također, djeca koja su fizički kažnjavanja u dobi između 6 i 9 godina, u ranoj adolescenciji iskazivala su više razine antisocijalnog ponašanja od svojih vršnjaka. Zamijećeni su utjecaji fizičkog kažnjavanja na psihičko zdravlje djeteta te odnos roditelja i djeteta. Fizičko kažnjavanje povezano je i s razvojem depresije, tjeskobe te višim rizikom od uporabe alkohola i psihoaktivnih tvari kod djece i adolescenata. Također, fizičko kažnjavanje štetno utječe na kognitivni razvoj i akademski uspjeh.

Što se tiče istraživanja efektivnosti fizičkog kažnjavanja, ono se nije ni u kome slučaju procjenilo kao značajno bolje ili efikasnije nego druge metode reguliranja ponašanja. Stoga ne postoji potreba za fizičkim kažnjavanjem, već je ono izbor. Postoje mnoge dokazano efikasnije metode reguliranja ponašanja, od kojih se kao najbolja ističe nagrađivanje. Djeca, pa i ljudi, će učiniti više kako bi osvojili neku nagradu nego kako bi izbjegli kaznu. Također, nagrađivanje se ne može primijeniti u svakoj situaciji. Tada se preporuča kažnjavanje gubitkom privilegija uz konstruktivan razlog. Djeca često ne razumiju suštinu onoga u čemu griješe stoga im je potrebno pojasniti i objasniti zašto se nešto zbilja ne smije ili nije dobro za njih. Uz to, bitno je naglasiti korištenje „JA“ rečenica u odnosu na „TI“ rečenice u tim razgovorima. Na primjer,  “Želim…”, “Mislim…”, “Osjećam…”, “Trebam…”, “Hoću…” i sl. umjesto “Ti uvijek…”, “Ti nikad…”, “Zašto ti..?” i sl. budući da „JA“ rečenice daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara „TI“ rečenice daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna što roditelj misli, želi, treba, osjeća, hoće i sl. te često izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za obranom od napada.

Izvor:

Durrant, J. i Ensom, R. (2012). Physical punishment of children: lessons from 20 years of research. CMAJ184(12), 1373-1377.

Što umjesto batina? / Članci – Cybermed.hr

Projekt „Zajedno s vama – savjetovalište za djecu, mlade i obitelj“
financira Osječko-baranjska županija.