Mary Ellen Wilson – prvi slučaj zlostavljanja djece koji se pojavio u medijima

Piše: Sara Krstanović

Mary Ellen Wilson, negdje poznata i kao Mary Ellen McCormack, rođena je u ožujku 1864. u SAD-u. Njezin slučaj, prvi je slučaj zlostavljanja djece koji se pojavio u medijima te je konačno doveo do izmjene američkog zakonodavstva i organizaciji prvih druga koje se bave zaštitom prava djece u SAD-u.

Rani život i udomljavanje:

Mary Ellen Wilson, rodila se u New Yorku u Hell’s Kitchen četvrti. Njezin otac, Thomas Wilson, borio se u Građanskom ratu, gdje je izgubio život, zbog čega je njezina majka, Frances Wilson, bila primorana pronaći posao kako bi ona i Mary Ellen mogle preživjeti. U to vrijeme, bilo je uobičajeno da , roditelji koji ne mogu provoditi vrijeme sa svojom djecom zbog posla, djecu privremeno smjeste na skrb kod neke osobe te im plaćaju za skrb o njihovoj djeci (Child care payments). Frances je bila primorana smjestiti Mary Ellen kod žene Marthe Score. Nakon nekog vremena, financijsko stanje Maryne majke se pogoršalo te je sve češće propuštala dane za posjet pa je Martha Score, odlučila smjestiti Mary Ellen u ustanovu. Mary Ellen, u dobi od tek dvije godine, bila je smještena u njujorški Odjel za dobrotvorne svrhe (New York’s Departament of Charities).

Nedugo nakon smještanja u ustanovu, Marry Ellen je smještena u obitelj Mary i Thomasa McCormacka. Mary McCormack je na sudu tvrdila kako je njezin muž, Thomas, biološki otac djevojčice. Bez ikakvih drugih dokaza te samo po iskazu McCormackove, Mary Ellen, ilegalno je ostala kod nje na skrbi. O navedenom suđenju ne postoje nikakve bilješke niti dokumenti, a nadzor koji se odvijao bio je nedostatan i pun propusta te se odvijao na godišnjoj bazi. Nakon suđenja, Thomas je došao po Mary Ellen gdje je potpisao ugovor o “zakupu” (“Indenture” agreement), no nikada nije rekao ništa o povezanosti sebe ili svoje žene s djevojčicom. Nakon Thomasove smrti, McCormackova se udala za Francisa Connollyja.

Prvi slučaj zlostavljanja djevojčice, zabilježen je nakon Thomasove smrti, kada su se Mary i Mary Ellen preselile u stan na 41. ulici u New Yorku. Susjedi su govorili o tome kako Mary tjera djevojčicu da obavlja naporan fizički rad, često ju je tukla i zaključavala u ormar, a na djetetu su bile vidljive opekotine i porezotine. Nakon što se Mary udala za Francisa, obitelj se preselila, no jedan od bivših susjeda (s 41. ulice), zamolio je poznatu metodističku misionarku Ettu Angel Wheeler da ode provjeriti djevojčicu na novu adresu.

Otkrivanje zlostavljanja:

Etta Wheeler lažno je namamila Mary Connolly (McCormack) da joj pomogne oko susjede na novoj adresi koja je kronično bolesna i nemoćna. Na taj način Wheelerova je dobila pristup stanu Connolyjevih i iz prve ruke svjedočila zanemarivanju, fizičkom zlostavljanu i pothranjenosti djevojčice. Jednom prilikom djevojčica je viđena da u prosincu bosonoga hoda ulicom. Vidjevši stanje u kojem je djevojčica i uvjete u kojima živi, Etta Wheeler počela je istraživati pravne okvire i opcije koje može poduzeti kako bi pomogla djetetu. U državi New York tada je postojao zakon da se u slučaju iznimnog zlostavljanja djece, dijete može izuzeti iz obitelji. Obrativši se vlastima, navedene vlasti bile su neodlučne u tome treba li se dijete izuzeti iz obitelji. Nezadovoljna reakcijom policije i nadležnih službi, Wheelerova se obratila osnivaču Američkog društva za prevenciju okrutnosti nad životinjama – Henryju Berghu.

U to vrijeme dakle druga polovica 19. stoljeća, u državi New York, vladali su stroži zakoni i sankcije za ljude koji su zlostavljali svoje kućne ljubimce, nego za roditelje koji su zlostavljali svoju djecu. Navedeno je bio slučaj iz razloga jer su postojali zakoni za zaštitu djece, no nisu za zaštitu životinja te su se prve udruge koje brinu o dobrobiti drugih zapravo bavile prevencijom zlostavljanja životinja. Tada su se kreirali zakoni koji su konkretno opisivali postupke prema životinjama te da u slučaju zlostavljanja životinje – kućnog ljubimca, životinja se oduzima vlasniku te vlasnik mora platiti kaznu. Isto nije postojalo u slučaju zlostavljanja djeteta.

Etta Wheeler i Henry Bergh, uz pomoć svjedočanstva susjeda, uspjeli su izmjestiti Mary Ellen iz obitelji Cormack. Kako bi ju uspjeli oduzeti sudskim putem, Wheelerova i Bergh poslužili su se zakonom “De homine replegiando” (doslovno prevedeno kao ljudska odbojnost). Inače, navedeni se zakon koristi se u slučajevima kada je osoba nepravomoćno zatvorena ili ako se prema njoj ne postupa u skladu sa zakonom (dok je u pritvoru). Primjenom ovog zakona, omogućili su Mary Ellen da cijeli slučaj ode na suđenje.