19th Ave New York, NY 95822, USA

Savjetovanje vs. Psihoterapija

savjterap

Piše: Vanja Šokić

Životni problemi s kojima se ljudi susreću mogu se rješavati na mnogo načina. Savjetovanje je samo jedno od njih na koje se ljudi odlučuju kada iscrpe sve resurse iz okoline – podršku obitelji, prijatelja itd. Često u svom radu možemo čuti da ljudi kada traže pomoć stručnjaka pomagačkog usmjerenja nisu sigurni koja je razlika između psihoterapije i savjetovanje i što je njima potrebno. Važno je naglasiti da je za oba procesa najvažnije uspostavljanje povjerljivog odnosa klijenta i savjetovatelja/terapeuta koji razumije njegove osjećaje i ponašanja, educira ga o onome što je bitno da shvati svoj problem i ima cilj poboljšati kvalitetu njegovog života. Oboje je namijenjeno svim ljudima, neovisno o dobi ili bilo kojim drugim karakteristikama.

U nastavku donosimo glavne razlike između savjetodavnog rada i psihoterapije.

Savjetovanje

Na savjetovanje se možete odlučiti ukoliko vam je potrebna dodatna podrška u nošenju sa svakodnevnim teškoćama ili sa situacijama koje vam izazivaju stres, nezadovoljstvo ili osjećaj nesreće. Osoba ne mora imati psihičku bolest da bi išla na savjetovanje – dapače, na savjetovanje najčešće dolaze osobe koje doživljavaju prolazne teškoće. Savjetovanje je kratkotrajniji proces, a može pružiti korisne uvide i alate za nošenje s teškoćama.

Kako izgleda savjetovanje?

Savjetovanje je proces koji se odvija kroz nekoliko faza. Na početku se uspostavlja odnos između klijenta i savjetovatelja koji uključuje međusobno poštovanje, povjerenje, psihičku ugodu i zajednički cilj. Savjetovatelj potom utvrđuje koji problemi i poteškoće klijent ima.  U ovoj fazi savjetovatelj prikuplja informacije o poteškoćama i samom problemu koji vas muči. Problem se stavlja „na stol“ te ga zajedno sa svojim savjetovateljem analizirate. Nakon utvrđivanja točnog problema dolazi do postavljanja ciljeva koji se žele postići. Važno je da su ciljevi konkretni, specifični i mjerljivi kako bi ih lakše mogli i ostvariti, ali i pratiti napredak. Nakon definiranja ciljeva savjetovatelj vam pomaže u dolaženju do cilja koristeći različite intervencije, tehnike i alate. Nakon učenja novih tehnika i dolaženja do cilja započinje proces završavanja savjetovanja.

 

Psihoterapija

Psihoterapija dolazi od grčki psycho = „duša“ i therapía = “liječiti“ što bi doslovno u prijevodu mogli tumačiti kao „liječenje duše“. Isprva se psihoterapijski proces odnosio isključivo na rad s ljudima s mentalnim poremećajima, ali godine iskustva i pozitivne prakse dovele su do saznanja da je psihoterapija previše korisna da bi se ograničavala samo na rad s ljudima s mentalnim poremećajima. Danas se psihoterapija shvaća kao proces u kojem terapeut podržava klijenta na putu osobnog rasta i različitim terapijskim tehnikama pomaže mu suočiti se s vlastitim problemima i pronaći adekvatne odgovore i načine njihova rješavanja s ciljem postizanja bolje funkcionalnosti, cjelovitosti i osjećaja zadovoljstva. Psihoterapija može biti kratkotrajni ili dugotrajni proces, ovisno o psihoterapijskom pravcu, koji nudi dublju analizu teškoća, njihovih uzroka i mogućih načina preoblikovanja ponašanja.

Psihoterapeuti mogu biti različitih zanimanja pa iako se često naziv veže uz psihijatre, češće je slučaj da su to psiholozi ili stručnjaci iz drugih područja humanističkih znanosti, npr. pedagozi, defektolozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi i sl. koji su pored svog obrazovanja završili i specijalističku edukaciju za neku vrstu psihoterapije. Postoje različiti pravci psihoterapije:

Geštalt terapija

Kognitivno bihevioralna terapija

Neuro-lingvističko psihoterapija

Integrativna terapija

Realitetna terapija

Imago terapija odnosa

Psihoanaliza

Transakcijska analiza

Logoterapija

Seksualna terapija

 

Edukacija psihoterapeuta traje nekoliko godina nakon akademskog studija te budući psihoterapeuti, osim što uče teoriju, prolaze i kroz vlastito iskustvo psihoterapije. Farmakoterapija, odnosno lijekovi nisu dio psihoterapije i psihoterapeut koji nije i psihijatar ne može propisati lijekove, bez obzira na specijalizaciju iz psihoterapije. No, osobe koje uzimaju psihofarmakoterapiju mogu se i poželjno je da su uključeni i u neku vrstu psihoterapije koja će im pomoći u ublažavanju problema i osobnom razvoju.

 

Dodatne informacije:

https://www.savez-spuh.hr/sto-je-psihoterapija/

https://www.zakon.hr/z/1045/Zakon-o-djelatnosti-psihoterapije

https://www.psihelp.hr/