Autor članka: Ana Fišer
Ako ste se ikada susreli s obavijesti sličnoj ovoj:
Web koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Više informacija o kolačićima možete potražiti ovdje.
Upravljaj kolačićima/Prihvati kolačiće
… onda vam je ovaj članak od koristi. S obzirom na eksponencijalni rast digitalnih tehnologija, prikupljanje, korištenje i zaštita osobnih podataka predstavljaju značajne izazove i otvaraju etička pitanja te se javljaju kao tema brojnih rasprava.
Prikupljanje osobnih podataka
Prikupljanje osobnih podataka u digitalnom svijetu postalo je gotovo neizbježno. Tvrtke i organizacije prikupljaju podatke putem različitih platformi – od društvenih mreža, preko aplikacija, do internetskih stranica. Ovi podaci uključuju osobne informacije poput imena, adrese, broja telefona, ali i osjetljive podatke poput financijskih informacija i zdravstvenih zapisa. Glavni izazov u prikupljanju podataka leži u transparentnosti. Korisnici često nisu svjesni opsega podataka koji se prikupljaju niti svrhe za koju će se koristiti. Ovo postavlja ozbiljna etička pitanja o informiranom pristanku i pravu na privatnost. Može se reći kako su ti podatci navedeni i kako im korisnici imaju pristup. Međutim, kad se vratimo na dio Upravljaj kolačićima/Prihvati kolačiće, ako ste kao većina ljudi, onda ćete jednostavno prihvatiti kolačiće bez čitanja onoga što piše „sitnim slovima“. Jeste li tada dali informirani pristanak?
Što kažu psiholozi?
Kao studentica psihologije, ovu sam temu pokušala uklopiti u informacije iz struke. Pronašla sam vrlo zanimljiva preklapanja. Kada govorimo o psihologiji ličnosti, jednoj od grana psihologije, izvori iz kojih psiholozi prikupljaju podatke o ličnosti osobe uključuju pet glavnih područja: samoprocjene, projektivne tehnike, opažanje, intervjui i životni zapisi. U vezi s medijskom pismenošću, važni su životni zapisi kao izvor podataka o osobi. Ako se vratimo u prošlost, u doba prije eksplozije digitalnih tehnologija, možemo reći da životni zapisi osobe uključuju njegov/njezin policijski dosje, povijest bolesti, radnu učinkovitost i slične informacije. Međutim, u današnje digitalno doba svatko od nas iza sebe ostavlja svoj digitalni otisak.
Digitalni otisak
On predstavlja skup informacija koje osoba ostavlja na digitalnim društvenim platformama (npr. Instagram), internetskim tražilicama (npr. Google), internetskim portalima i slično. Informacije o osobi skupljaju se pomoću tzv. kolačića (eng. cookies) koji se pretvaraju u korisne podatke pogodne za analiziranje u različite svrhe. Kada se vratimo na psihologiju, istraživanja pokazuju da digitalni otisci koreliraju sa samoprocjenama ličnosti u rasponu od 0.20 do 0.50, te da su vrlo korisni u predviđanju ponašanja.
Korištenje osobnih podataka
Jedan od glavnih razloga za prikupljanje osobnih podataka je njihovo korištenje u svrhu poboljšanja usluga, ciljane reklame i analize tržišta. U ovom kontekstu, zanimljivo je osvrnuti se na teorije zavjere o tzv. kolačićima i praćenju na internetu. Neki teoretičari zavjere vjeruju da prikupljeni podaci putem kolačića omogućuju korporacijama i vladama da manipuliraju mišljenjima i ponašanjem korisnika. Dakle, neupitno je važno govoriti o zaštiti podataka i jasno je da postoje etička pitanja u vezi s praćenjem korisnika na internetu. Međutim, korištenje osobnih podataka je u najvećem broju slučajeva u marketinške svrhe, a ne u svrhu praćenja pojedine osobe i njegova/njezina života te posebno ne pod okriljem „zloglasnih korporacija i vlada“.
Zaštita osobnih podataka
S obzirom na učestalost kibernetičkih napada, osiguranje podataka postaje sve teže. Tvrtke moraju implementirati snažne mjere sigurnosti kako bi zaštitile podatke svojih korisnika. Međutim, čak i uz najbolje sigurnosne prakse, uvijek postoji rizik od povrede podataka. Etičko pitanje koje se ovdje postavlja odnosi se na odgovornost organizacija u slučaju curenja podataka i njihovoj obvezi da odmah obavijeste pogođene korisnike.
Etička pitanja
Etička pitanja vezana uz privatnost osobnih podataka u digitalnom dobu su kompleksna i višeslojna. Prvo, postoji pitanje informiranog pristanka – korisnici moraju biti jasno i transparentno informirani o tome koji se podatci prikupljaju, kako će se koristiti i s kim će se dijeliti. Drugo, pravo na privatnost mora biti poštovano. Tvrtke ne bi smjele koristiti podatke u svrhe koje korisnici nisu odobrili. Treće, postoji potreba za odgovornošću – organizacije moraju biti odgovorne za zaštitu podataka i za postupke u slučaju povrede sigurnosti.
Zaključak
U digitalno doba, gdje su osobni podaci postali valuta, ključno je uspostaviti ravnotežu između koristi koje donosi prikupljanje podataka i prava pojedinaca na privatnost. Regulacije poput Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) predstavljaju korak u pravom smjeru, ali i dalje postoji mnogo prostora za unapređenje. Organizacije moraju raditi na transparentnosti, sigurnosti i etičkom korištenju podataka kako bi izgradile povjerenje korisnika i zaštitile njihovu privatnost u digitalnom svijetu.