Kada dvoje ljudi u isto vrijeme otvori istu društvenu mrežu, neće vidjeti isto. Algoritam pamti na čemu ste se zadržali, što ste lajkali i što ste preskočili, pa vam sljedeći put nudi još sličnoga. Rezultat se naziva filter mjehurić: prostor u kojem se sadržaj koji potvrđuje ono što već mislite umnožava, a onaj koji tome proturječi jednostavno nestaje iz vidokruga.
Za mlade to nije bezazleno. Ako vam se tjednima prikazuju samo objave o jednoj temi, jedne vrste i jednog tona, lako je zaključiti da tako misle svi. Mjehurić ne laže izravno, nego selektira, a selekcija je nevidljiva. Upravo zato je teško primijetiti da se nešto događa.
Postoji nekoliko jednostavnih navika koje mjehurić razbijaju. Provjerite istu vijest na najmanje dva izvora koja nisu povezana. Pratite i one koji vas povremeno iznerviraju, jer vam pokazuju da postoji i druga strana. Obratite pažnju na to koliko vremena provedete na sadržaju koji vas ljuti, jer algoritam upravo ljutnju prepoznaje kao zanimanje i donosi vam još istoga. Povremeno pretražite temu izravno, umjesto da čekate da vam se sama pojavi.
Vrijedi provjeriti i tko stoji iza objave. Ima li tekst potpisanog autora, navodi li izvor, postoji li datum i vodi li poveznica doista tamo gdje piše da vodi. Ako je objava napisana tako da izazove trenutnu snažnu reakciju, to je razlog da se zastane, a ne da se odmah podijeli dalje.
Medijska pismenost nije nepovjerenje prema svemu. Ona je navika da se provjerava prije nego što se povjeruje i prije nego što se podijeli dalje. Tu se navika stječe vježbom, kao i svaka druga.
Ovaj članak nastao je u sklopu projekta „Škola pismenosti III“ koji provodi Centar za nestalu i zlostavljanu djecu uz financijsku podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
