Piše: Karla Ižaković
Djeca ne biraju svoju braću i sestre, već su im dodijeljeni. Moraju se naučiti međusobno slagati, što nekima pada teže, a nekima nikad nije bilo ni upitno. U svakom slučaju, barem sitni svakodnevni sukobi budu prisutni među svima kad tad.
Bratsko-sestrinski odnosi mogu biti izvor sigurnosti, pripadnost i razumijevanja, kao i izvor frustracije, netrepeljivosti i ljubomore. Uloga braće i sestara može se odraziti i na razvoj većeg kvocijenta inteligencije kod mlađe djece, pravilnog govora te bržeg sveukupnog psihomotoričkog razvoja u mlađoj životnoj dobi. Što se tiče starije djece, prisutnost mlađeg brata ili sestre djeluje na razvoj socijalnih vještina, prosocijalnog i asertivnog ponašanja.
Što se tiče sukoba, šanse za njegovo pojavljivanje su veće što je razlika u godinama između braće i sestara manja. To se objašnjava samim uzrocima sukoba: borba za roditeljsku pažnju i/ili ljubomora, nerazvijenost određenih vještina ukoliko su djeca u bližim razvojnim fazama (kako dijeliti, kako verbalizirati svoje osjećaje itd.) te jednostavno dosada.
Kako sukobi između braće i sestara mogu biti korisni?
Kroz njih djeca uče:
- kako dijeliti
- kako pregovarati
- kako se nositi s raznim osjećajima
- kako verbalno riješiti sukob
Sukobi su sastavni dio odrastanja i oni imaju svoju svrhu. Roditeljska uloga je pružiti dobar primjer djeci sa konstruktivnim rješavanjem sukoba, ukazivanjem na potrebu razumijevanja i poštovanja prema drugom te kompromis.
Ono što je najvažnije za naglasiti da su sukobi među braćom i sestrama ‘normalni’ te da roditeljska intervencija nije uvijek potrebna. Često je poželjnije pustiti djecu da to sama riješe, kako to obično i bude, ukoliko sukob nije ozbiljnije ili fizičke prirode. Važna je vještina raspoznavanja kada intervenirati kao roditelj.
Projekt „Zajedno s vama – savjetovalište za djecu, mlade i obitelj“
financira Osječko-baranjska županija.