Piše: Karla Ižaković
U današnje doba tehnološke revolucije, može se reći da su djeca vezana uz uređaja. Što od obaveznih zahtjeva vezanih uz školu i zadaće, do onih zabavnih poput videa, igara i dopisivanja s društvom. U usporedbi igara ‘prošlosti’ odnosno onih prije pametnih telefona i ovih danas, ondašnje igre više su poticale razvoj kreativnosti te fizičko kretanje.
Najpoznatije vanjske igre odnosile su se na: igre skrivača, lovice, skakavac žandara i lopova, školice, trule kobile, lanca probijanca, graničara, ledene babe, crna kraljica 1,2,3, gumi-gumi…
Od nekih unutarnjih igara ističu se: pikulanje, razmjena sličica u albumima, papirnate žabice, kalodont, pokvareni telefon, država-grad-selo…
Ledena baba. Osoba koja lovi ‘zaledi’ osobu koju dotakne. ‘Zaleđena’ osoba mora ostati mirna u tom položaju ili do kraja igre ili dok ju netko od drugih igrača ne dotakne (ili prođe kroz noge) pa time ‘odledi’.
Crna kraljica 1, 2, 3. Jedan igrač izriče u što se drugi moraju pretvoriti i tko najgore ispuni zahtjev svojom imitacijom postaje iduća Crna kraljica.
Gumi-gumi. Dvije osobe oko svojih nogu razvuku elastičnu gumu, a ostali skakuću po njoj prema određenim pokretima i redoslijedom. Kretalo bi se od gležnjeva na više.
Školica. Na tlu se kredom iscrtaju polja s brojevima (obično do 10), a igrač mora bacati kamenčić po redoslijedu s time da nakon svakog polja mora odskakutati sve na jednoj nozi i pokupiti kamenčić bez da drugom nogom dotakne pod.
Lanca probijanca. Igrači se najprije podijele u dvije grupe i svaka napravi svoj lanac držeći se čvrsto za ruke. Zatim odabiru nekog igrača iz suprotnog lanca da probije lanac suprotne grupe. Ako on to uspije učiniti, jednog protivničkog igrača odvodi sa sobom, a ako ne uspije, onda se mora pridružiti protivničkoj ekipi. Igra traje sve dok od dva ne nastane jedan veliki lanac.
Kalodont. Jedan od igrača zadao bi neku riječ, a onda bi svaki sljedeći sudionik morao smisliti novu riječ koja bi počinjala s dva zadnja slova prethodne riječi. Igra završava onda kad netko kaže riječ koja završava na “-ka”, dok pritom pobjeđuje onaj koji prvi vikne: kalodont! Važno je znati kako se ista riječ ne može upotrijebiti dvaput, kako riječ ne smije biti izmišljena, mora imati više od tri slova i kako se ne smiju koristiti osobna imena.
Pokvareni telefon. Djeca sjede jedni kraj drugih i prenose šaptanjem riječ koju smisli prvi igrač u redu. Na koncu posljednji igrač mora glasno izreći tu riječ. Često se dogodi da to ne bude ona riječ s početka igre, pa se zato i zove – pokvareni telefon. Nekad se igrači odluče i za pravljenje dodatne buke kako bi bilo zanimljivije i teže.
Država-grad-selo. Potrebna je olovka i komad papira. Na papiru se nacrta tablica sa stupcima koje je trebalo ispunjavati, odnosno pogađati – država, grad, planina, rijeka, životinja, biljka, ime, automobil. Jedan od igrača odredio bi neko slovo abecede prema kojem su se upisivali svi traženi pojmovi. Onaj igrač koji je prvi gotov, prekida igru i zbraja bodove. Pobjednik je onaj tko prikupi najviše točnih rješenja, odnosno najviše bodova.
Papirnate žabice. Od papira se napravi ‘žabica’, tako da igrač može sa dva prsta svake ruke otvarati ‘žabicu’ na temelju određenog broja slova ili nečeg dogovorenog. Zatim drugi igrač bira polja koja će se otvoriti i pokazati neki odgovor. Odgovori su se obično odnosi na pitanja vezana uz simpatije, neke izazove koje zatim osoba mora ispuniti ili jednostavno unaprijed određeni odgovori za koje je prethodno potrebno postaviti pitanje.
Projekt „Zajedno s vama – savjetovalište za djecu, mlade i obitelj“
financira Osječko-baranjska županija.