Piše: Marijana Hinek
Brzo i ozbiljno širenje bolesti uzrokovane Corona virusom (COVID-19) u posljednjih je nekoliko godina stavilo veliko izazove pred čitavo čovječanstvo, naročito kada je u pitanju očuvanje njihovog zdravlja. U tu su svrhu osmišljene i prakticirane brojne strategije kojima se nastojalo spriječiti, ili barem smanjiti, širenje zaraze. ‘Lockdown’ i socijalna izolacija samo su neke od takvih strategija. S obzirom da iste nisu prirodne niti svojstvene našem konceptu ‘normalnog’ života i svakodnevnog funkcioniranja, postavlja se pitanje kakav trag one ostavljaju na mentalno zdravlje pojedinca, posebice djece i mladih?
Zarazna je epidemija, kako to navodi Muslić (2020), povezana s nizom stresnih reakcija, poput nesanice, smanjenog osjećaja sigurnosti i/ili pojačane uznemirenosti i anksioznosti, sa zdravstveno rizičnim ponašanjima, traženjem žrtve i stigmatizacijom te pojavom psihosomatskih simptoma. Urbina-Garcia (2020), primjerice, navodi kako socijalna izolacija može imati negativan učinak na dobrobit djece, a u nekim slučajevima može ostaviti i trajne negativne posljedice na njihovo mentalno zdravlje. Zbog toga je, kao i zbog činjenice da su vijesti o Corona virusu postale gotovo nezaobilaznima, o svemu tome važno razgovarati s djecom i mladima. Selak Bagarić i Katana (2020) navode kako bi taj razgovor trebao biti prilagođen djetetovoj dobi i stupnju razvoja. Napominju pritom kako je važno biti strpljiv s djecom te se držati uobičajene rutine koliko god je to moguće. Djeca, naime, roditelje vide kao svoje zaštitnike te im se, stoga, treba dati do znanja kako se to neće promijeniti čak ni za vrijeme globalne zdravstvene krize (Selak Bagarić i Katana, 2020). Razgovor s djetetom treba započeti onime što djeca već znaju o drugim bolestima te ga dalje nadograđivati prema tome.
Kada su objašnjenja vezana uz virus COVID-19 upućena djeci mlađoj od šest godina, važno je da ona budu što kraća i što jasnija. Poželjno je da su ista usmjerena prvenstveno na održavanje higijene i zdrave navike (Selak Bagarić i Katana, 2020). Objašnjenja upućena djeci školske dobi po svojoj naravi trebaju biti nešto drugačija. Zbog njihove je veće mogućnosti razumijevanja, koja je pak povezana s njihovom većom kronološkom dobi, djeci tog uzrasta moguće iznijeti određene činjenice, kao i određena rješenja. Razgovor se, naime, kako to navode Selak Bagarić i Katana (2020) sada može usmjeriti na to što je to Corona virus, kako se on širi i na koje se načine takvo širenje zaraze može spriječiti ili ublažiti. Konačno, s tinejdžerima treba zajedno tražiti odgovore na pitanja koja su im od primarnog područja interesa, usmjeravajući se pritom na pouzdane izvore (Selak Bagarić i Katana, 2020).
Sukladno svemu navedenom, možemo zaključiti kako Corona virus, osim fizičkom zdravlju, predstavlja ozbiljnu i nezanemarivu prijetnju mentalnom zdravlju svakog pojedince, bez obzira na to kojoj dobnoj skupini taj pojedinac pripada. Zbog razvojno očekivano smanjene mogućnosti razumijevanja ozbiljnosti cjelokupne situacije, pod posebnim su rizikom djeca predškolske i školske dobi, kao i tinejdžeri koji odgovore na svoja pitanja često nastoje pronaći na nepouzdanim izvorima, poput, primjerice, različitih društvenih mreža. Važno je, stoga, dati si dovoljno vremena kako bismo shvatili sve ono što nam život u doba pandemije nosi, a onda, na razvojno primjeren način, takva saznanja približiti našoj djeci i mladima.
Projekt „Zajedno s vama – savjetovalište za djecu, mlade i obitelj“
financira Osječko-baranjska županija.