19th Ave New York, NY 95822, USA

Nasilje među djecom i mladima – tragedija u Beogradu

vrsnjackonasiljebg

Potreseni viješću o ubojstvima iz Srbije, izražavamo duboku sućut svima uključenima u ovu tragediju i pozivamo vas da svojim ponašanjem budemo primjer – sada i u budućnosti.

Porast vršnjačkog nasilja u Hrvatskoj

 O porastu vršnjačkog nasilja pisala je i Pravobraniteljica za djecu u svom izvješću o radu za 2022. godinu u kojem se navodi kako je u dvije prethodne godine trajanja pandemije i online nastave, zaprimljen manji broj pritužbi za vršnjačko nasilje u školi. No, 2022. bilježe porast pritužbi od 100% u odnosu na prošlu pandemijsku godinu. Za nasilje u osnovnoj i srednjoj školi primili su 94 prijave, od čega se 85 odnosi na vršnjačko nasilje.

Kada je riječ o utvrđenom nasilju među djecom, i dalje uočavamo neujednačena postupanja škola. Neke su primijenile propise, poduzele stručne intervencije, ostvarile kvalitetnu međuresornu suradnju, napravile plan podrške i daljnjeg postupanja s djecom” navodi se u izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu.

Nasilje među vršnjacima prisutno je u svakoj školi bez obzira na to radili se o školi koja je u gradu, u predgrađu ili na selu (Bilić, Buljan Flander, Hrpka, 2012).

Reakcije na krizni događaj

Nakon događaja opasnih po život i zdravlje ili kad je riječ o gubitku života/zdravlja svi ljudi neko vrijeme imaju tzv. traumatske stresne reakcije kao što su, npr. osjećaji nesigurnosti, bespomoćnosti, straha, ljutnje i zabrinutosti, različite tjelesne reakcije (glavobolja, vrtoglavica, teškoće sa spavanjem itd.), teškoće s koncentracijom i donošenjem odluka itd. Sve to su uobičajene ljudske reakcije na krizni događaj. Kod većine ljudi takve reakcije bez većih posljedica prolaze s vremenom i uz dobru podršku ljudi iz najbliže okoline. Kod manjeg broja ljudi (obično kod onih s neodgovarajućom podrškom najbližih i/ili s neodgovarajućom načinima suočavanja s traumatskim stresom) takvi događaji mogu ostaviti dulje pa čak i trajne posljedice kao što su stalna tjeskoba, depresivnost, osjećaj nesigurnosti, psihosomatske reakcije itd.

Zbog složenosti čovjekovih psihičkih procesa, nije moguće unaprijed predvidjeti tijek i trajanje oporavka od tragičnog događaja. To nije moguće učiniti ni na razini grupe ni na razini pojedinca. No, moguće je reći da oporavak teče onoliko brzo koliko je to pojedincima/zajednici moguće, a tijekom oporavka izmjenjuju se razdoblja poboljšanja i razdoblja pogoršanja stanja.

Sve navedeno je posebno naglašeno kada su pogođena i djeca. Savjet koji se univerzalno može primijeniti u radu s njima, s ciljem da im se olakša situacija u kojoj se nalaze je da budemo spremni na razgovor o teškim temama i da ne dozvoljavamo da informacije koje ih zanimaju dobiju samo iz medija i s društvenih mreža. Savjete o tome kako razgovarati s djecom o teškim temama pročitajte na linku.

Uloga škole i nastavnika u prevenciji nasilja među djecom

Ako radite s djecom, kao odgojno-obrazovni djelatnik, imate vrlo važnu ulogu prevenciji i sprječavanju vršnjačkog nasilja. Ukoliko postoji sumnja o vršnjačkom nasilju ili saznate za slučaj vršnjačkog nasilja predlažemo da slijedite korake o kojima smo pisali u članku nedavno.

Važno je da djeca imaju povjerenja u odrasle oko sebe te da mogu podijeliti s njima svoja iskustva i strahove, kako kod kuće tako i u školi. Kako djeca velik dio dana boravke u školi, a i većina nasilja među vršnjacima se upravo događa ili unutar škole, na igralištu ili okolo škole,  njihova je uloga od velikog značaja.

Istraživanje UNICEF-a (Pregrad, 2007) nalazi kako je 91% žrtava nasilništva nekome povjerilo što im se događa, dok 9% nije nikome reklo da je žrtva nasilja. Učitelji su u većini slučajeva pokušali spriječiti nasilje, no 15% njih to nije učinilo.

Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba (Grad Zagreb, Poliklinika… 2010) pokazuje kako se djeca žrtve nasilja među vršnjacima u 39% slučajeva obraćaju za pomoć roditeljima, 38% razgovaralo je s prijateljem/icom, 14% nije ni s kim razgovaralo o nasilju, 13% djece je razgovaralo s bratom/sestrom, a tek 11% razgovaralo je s nastavnikom.

Psihološke krizne intervencije

Psihološke krizne intervencije predstavljaju psihološku prvu pomoć. Cilj im je stabilizirati kognitivne i emocionalne procese kod ljudi koji su bili izravno ili neizravno izloženi kriznom događaju kroz provedbu sažete integracije traume.

Psihološke krizne intervencije sastoje se od strukturiranih grupnih razgovora koje uvijek vode dva posebno osposobljena stručnjaka (voditelj i suvoditelj) koji ne pripadaju zajednici koju je pogodio krizni događaj. Ovisno o broju pogođenih, a u skladu s procjenom i dogovorom koju zajednički donose voditelj intervencije i nadležne osobe iz organizacije/ustanove, krizna intervencija vodi se s jednom ili više skupina. Usto, svim zainteresiranima uvijek se nudi i mogućnost individualnih razgovora sa stručnjacima.

Važnost edukacije radi psihološke pripreme za buduće (nažalost neizbježne) tragične događaje

Kada se dogodi tragičan događaj, uloga rukovoditelja vrlo je važna i složena, a odgovornost veoma velika. Zbog toga je nužno da posjeduju osnovna znanja o traumatskom stresu i načinima njegova ublažavanja, što će im pomoći u boljem pružanju podrške zaposlenicima i stručnjacima tima za krizne intervencije. Krajnja posljedica toga bit će povećanje osjećaja zadovoljstva zaposlenih, bolja djelotvornost na poslu i ušteda na bolovanjima i lijekovima.

Nažalost, krizne događaje nije moguće u potpunosti izbjeći, ali moguće je pokazivanje brige poslodavaca i društva za ljude koji su doživjeli neki krizni događaj kao i za one koji ih, zbog prirode posla, u budućnosti također mogu doživjeti

Tim za psihološke krizne intervencije može se zvati ako se u ustanovi (obično u sustavu odgoja i obrazovanja) dogodio neuobičajeno težak događaj, kao što je:

  1. događaj u kojem je netko ozbiljno ozlijeđen ili ugrožen
  2. stradavanje sa smrtnim posljedicama
  3. katastrofa u kojoj je došlo do većih šteta i/ili ljudskih gubitaka.

Više informacija o načinu aktiviranja tima za psihološke krizne intervencije možete pročitati na stranici Društva za psihološku pomoć.

Naravno, postavlja se i pitanje tretmana počinitelja i njemu bliskih osoba koji također trebaju kvalitetan tretman uz poštivanje svih prava.

O utjecaju medija i traženju uzroka ovakvim tragedijama u njima, kao i o politikama zaštite djece prilikom medijskog izvještavanja možete pročitati u članku na našem web-u Centra za sigurniji Internet.

Mi (odrasli) smo ti koje gledaju i od kojih uče kako se rješavaju sukobi,

mi smo ti koji to nekad čine na neprimjeren način,

mi smo ti koji često pokazujemo kako se ne treba nositi s frustracijom.

Literatura:

Bilić, V., Buljan Flander, G., Hrpka, H. (2012). Nasilje nad i među vršnjacima. Zagreb: Naklada Slap.

Edukacija iz psiholoških kriznih intervencija, Društvo za psihološku pomoć –

Društvo za psihološku pomoć https://dpp.hr/usluge-krizne/