Sharenting

Piše: Sara Krstanović

Pojam sharenting prvi puta se pojavio 2010. godine, a odnosio se na roditelje koji na društvenim mrežama objavljuju snimke i fotografije svoje djece. Sharenting je engleski pojam koji je nastao kao kombinacija riječi „share“ dijeliti i „parent“ roditelj“. U uporabi je i pojam „oversharenting“ koji označava pretjerano dijeljenje informacija o djeci.

Unazad nekoliko godina, taj trend je postao sve rasprostranjeniji te ne postoji društvena mreža koju nije zahvatio. Kako je sharenting postajao sve veći trend, javile su se dvije vrste zagovaratelja. Oni koji ne vide ništa loše u sharentingu, prvenstveno se vode time da roditelji na taj način iskazuju ljubav i ponos prema vlastitom djetetu. S druge strane, oni koji su protiv sharentinga, navode kako na taj način roditelji povrjeđuju privatnost svoje djece te, dugoročno gledano, mogu narušiti svoj odnos s njima. I prije su roditelji detaljno bilježili što rade njihova djeca putem kućnih videa, fotografija, dnevnika, knjiga uspomena i sl. Razlika je u tome što su ranije takve uspomene ostajale u obitelji te se nisu dijelili sa strancima na internetu.

Dobra strana sharentinga je ipak u tome što na taj način roditelji mogu dobiti više odgovora na neka pitanja vezana o zdravlju, odgoju, prehrani, razvoju, igri i sl. Roditelji koji se upuštaju u sharenting, često govore o tome kako ih drugi roditelji ohrabruju i daju im podršku oko određenih aspekata odgoja. Treba imati na umu, da osim pozitivnih poruka, roditelji vrlo često budu meta kritikama i vrijeđanjima. Između ostalog, roditelji djeca s teškoćama često su izvještavali kako su upravo putem iskustava drugih roditelja uspjeli pronaći ono što funkcionira za njihovo dijete. Jedna studija (Latipah et. al., 2020: Elaborating Motive and Psychological Impact of Sharenting in Millennial Parents) je dobila rezultate kako, roditelji koji dijele objave o svojoj djeci te prate takve objave, više shvaćaju važnost čitanja od rane dobi te potiču čitanje kod svoje djece.

Ipak, oni koji govore da sharenting ima više štete nego koristi, u pitanje dovode privatnost djece, dječji digitalni otisak te u pitanje dovode i pristanak djeteta. Zbog sharentinga, djeca već od rane dobi stvaraju svoji digitalni otisak te do dobi kada sami počnu objavljivati vlastiti sadržaj, iza sebe zapravo imaju puno sadržaja koje nisu objavili. Iako je većina roditelja oprezna oko toga što objavljuje, neki ipak nepromišljeno objavljuju fotografije i videa na kojima je vidljivo puno osobnih informacija. Na taj način djeca mogu postati žrtve krađe identiteta. Institut socijalnih studija u Estoniji, objavilo je studiju u kojoj su sudjelovala djeca u dobi od 12 do 16 godina koja su iskazivala frustracije zbog toga što njihovi roditelji objavljuju videe i slike na kojima su oni. 71.3% djece je iskazalo o tome da ne osjećaju da roditelji dovoljno poštuju njihov digitalni identitet, dok je 39.8% djece iskazivalo da se osjećaju neugodno zbog sadržaja koje objavljuju njihovi roditelji.

Zbog toga što je ovo relativno novi fenomen vrlo je malo zakonskih regulativa. Iako neke države imaju regulative koje se tiču zaštite privatnosti djece, većina zakonskih regulativa zapravo upućuje na to da roditelj/skrbnik može upravljati i odlučivati o privatnosti svoga djeteta. U Konvenciji o pravima djeteta navodi se djetetovo pravo na osobni identitet u kojem se navodi da je dužnost roditelja/skrbnika da zastupa djetetov najbolji interes. Na razini Europe putem legislacije GDPR-a, roditeljima se daje pristanak za dijete mlađe od 16 godina (tj. roditelj ima pravo dati pristanak umjesto djeteta), no da se to ne odnosi na kućne aktivnosti dokle god one nisu komercijalizirane. Primjerice prošle godine u Danskoj je bio slučaj gdje su roditelji tužili baku djeteta da je bez dopuštenja objavila video djeteta. Iako se radilo o kućnim aktivnostima za koje ne treba pristanak roditelja, sud je i dalje presudio u korist roditelja te je bakinu snimku proglasio ilegalnom. U SAD-u postoji zakonska regulativa koja je na snazi od 1998. u kojoj je navedeno kako se ne smiju prikupljati podatci djece mlađe od 13 godina te da u tim slučajevima društvene mreže trebaju tražiti pristanak roditelja. (Svaka savezna država nakon 98. još je imala dodatne zakone koje štite djecu do 13, u Kaliforniji čak i do 16 godina).

Što u slučaju poznatih? Poznati vlogeri FamilyOFive koji su postavljali videe sebe i svoje djece završio je na sudu te je roditeljima u konačnici oduzeto svih petero djece. Radilo se o videima objavljivanih u razdoblju od 2015. do 2018. godine na istoimenom kanalu Youtubea koji su prikazivali roditelje kako „prankaju“ svoju djecu. Puno gledatelja ocijenilo je da videi i „spačke“ graniče sa zlostavljanjem, a sličnog je mišljenja bio i sud koji je u konačnici i oduzeo djecu. Videi su označeni kao psihičko i fizičko zlostavljanje djece. Kanal FamilyOFive je ugašen od strane Youtubea, a netom prije gašenja kanala, kanal je imao preko 700 000 pretplatnika te više od 7 milijuna pregleda.

HealthyChildren.org je objavio članak u kojem se navode smjernice za roditelje koji vole dijeliti objave o svojoj djeci u kojoj se navode pet pitanja koja si roditelji mogu postaviti prilikom objavljivanja takvog sadržaja:

1. Zašto to dijelim?
2. Biste li htjeli da netko takvu objavu podijeli o vama?
3. Može li ta objava osramotiti vaše dijete, sada ili u budućnosti?
4. Postoji li netko na ovom planetu tko ne bi trebao vidjeti to o vašem djetetu, bilo sada ili u budućnosti?

Je li to nešto što biste vi htjeli da bude dio digitalnog otiska vašeg djeteta?