Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 10-20% djece do osamnaeste godine imaju neki poremećaj mentalnog zdravlja, a u razdoblju djetinjstva i adolescencije razvije se oko 50% psihijatrijskih bolesti.
Uzroci mentalnog poremećaja su brojni, a kao najčešći se spominju kombinirani uzroci i to: ozljede mozga, zloupotreba psihoaktivnih tvari, vanjski utjecaji koji izazivaju stres, poremećaj biokemijske ravnoteže te nasljedna sklonost. Prepoznavanje psihičkih smetnji kod djece i adolescenata može biti otežano fizičkim, mentalnim i emocionalnim promjenama koje se događaju u tom razdoblju, a važno je naglasiti da izostanak prepoznavanja ovih promjena može ostaviti dugoročne posljedice.
Rezultati istraživanja (Ričković i Ladika, 2021) u kojem su sudjelovala djeca i adolescenti od prvog razreda osnovne škole do završnog razreda srednje škole s područja Karlovačke županije uključena u dijagnostički postupak Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri Zavodu za javno zdravstvo Karlovačke županije, u razdoblju od tri godine, pokazali su da su najviše zastupljene teškoće vezane uz prepoznavanje i izražavanje emocija (88,5%), teškoće u učenju (57,7%), loša slika o sebi (56,7%), obiteljski problemi (51,9%), problemi u ponašanju (51,0%) te prekomjerno korištenje interneta i digitalnih medija (39,4%). Kod osnovnoškolaca su najprisutniji problemi u učenju (73,2%), ponašanju (69,6%) i prekomjernom korištenju interneta (50%), dok kod srednjoškolaca prevladava loša slika o sebi (70,8%), obiteljski problemi (64,6%) i sklonost perfekcionizmu (41,7%). Čak 22,9% srednjoškolaca i 3,6% osnovnoškolaca priznaje da konzumira nedozvoljena sredstva ovisnosti. Jedan od najalarmantnijih podataka je da je u razdoblju provedbe istraživanja bilo 10,4% pokušaja samoubojstva kod srednjoškolaca.
Razdoblje adolescencije nosi sa sobom različite izazove karakteristične za vrijeme adolescencije i normalan razvoj. Međutim, nepravovremeno reagiranje i protok vremena između pojave prvih ozbiljnih simptoma i javljanja stručnjaku mentalnog zdravlja otežavaju tretman te nerijetko dovode do razvoja težih poremećaja mentalnog zdravlja. Kao što autori istraživanja navode, nameće se zaključak kako je nužan razvoj programa i plansko educiranje svih uključenih: djece, roditelja, nastavnika i stručnih suradnika. Znanjem i korištenjem točnih informacija moguće je prepoznati neželjeno ponašanje, omogućiti kvalitetniji razvoj djeci te smanjiti stigmatizaciju onih kojima je potrebna pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja.
Izvor: Ričković, V., Ladika, M. (2021). Mentalno zdravlje djece i adolescenata: prevalencija i specifičnosti mentalnih poremećaja. Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 17 (56), 32-38.
